JE LI SVET SPREMAN ZA NOVU, JOŠ ŽEŠĆU RUNDU HAKERSKIH NAPADA?

Ne treba se zavaravati, WannaCry ransomware napadi u 150 zemalja sveta izazvali su opštu paniku. I nije da ne treba paničiti, ovo je, uostalom, samo posledica onoga što se godinama provlačilo kao ultimativno upozorenje, iako ga je malo, premalo ljudi shvatalo ozbiljno. Računarski sistemi, koliko god profesionalno bili “sazidani” su ranjivi, a o računarima krajnjih korisnika da i ne govorimo. Sada, kada se dogodilo da je napadnuto više od 200 hiljada računara više nije pitanje hoće li biti još ovakvih napada, nego – je li svet spreman za novu rundu na globalnom nivou? Bojimo se da je odgovor na ovo pitanje negativan, koliko god se pokušali utšiti i razmišljati na način da je ovo bio vrhunac. A nije, sasvim sigurno nije, ovo je bio žestok napad, ali i napad koji je dokazao i pokazao na kako krhkim temeljima počiva kompletna računarska infrastruktura širom sveta i koliko je zapravo izložena ovakvoj, poprilično banalnoj vrsti napada, ako ćemo sve svesti na esenciju onoga što WannaCry radi.

U centru cele ove ekstremno neugodne priče stoji čovek, pritom ne mislimo na one koji su napad pokrenuli, nego na one koji su iskorišteni kao “odskočna daska” za neverojatno širenje napada. Ransomware u pravilu do sada nije “sam od sebe” napravio haos na račuaru ili u računarskoj mreži, potrebna je interakcija krajnjeg korisnika koji su vrlo često toliko neoprezni da je to doista teško poverovati. Samo letimičnim, ali malo detaljnijim pogledom na poveznicu u poruci elektroničke pošte mogu se izbći fatalne posledice, no lakše je, valjda “samo kliknuti” bez da pokušaš pogledati o čemu se tu zapravo radi, ko je pošiljlac poruke i šta se nalazi u samoj poruci. Tolika neopreznost i aljkavost u korištenju računara je neverovatna, zapravo smo gotovo sigurni da se ni jedna druga naprava u novijoj ljudskoj isroriji ne koristi toliko neoprezno kao što je to riječ o računaru. A potrebno je tako malo edukacije (koju korisnici mogu odraditi sami) i upoznavanja s načinom napada da se zaštitimo.

Uporedimo li, naprimer, korištenje računara s korištenjem automobila, stvari postaju bolno jasne. Sasvim smo sigurni da, čak ni mladi, neiskusni vozači neće sesti u automobil ako znaju da im ne rade kočnice. Jer, ako vam ne rade kočnice, poprilično je suludo očekivati da se nećete zabiti u zid, vozilo ispred sebe ili sleteti s puta. A korištenjem nezaštićenog računara, na kojem se ne rade redovne nadogradnje operativnog sistema, ne instalira antivirus, ali se vrlo uredno posjećuju web stranice koje nude piratski i sličan sadržaj, činite upravo to – jurite naokolo bez kočnica. I pre ili kasnije će se dogoditi havarija koja će rezultirati gubitkom podataka, a onda je u pravilu kasno i ništa se više ne može učiniti. Prevencija je ovdje vrlo važna, ali gotovo je pa paradoksalno govoriti o prevenciji kada znamo da mnogi koriste računala s instaliranim nelegalnim kopijama Windowsa, kada znamo da je Windows XP i dalje super popularan operativni sustav, iako je odavno proglašen bivšim i od strane samog Microsoft.

Kako se najbolje zaštiti? Cinici bi rekli: počnite umesto Windowsa koristiti Appleov macOS ili LInux, no nije ni mesto, a ni vreme za šalu. Uostalom, da je Appleov desktop operativni sistem ili neka od brojnih distribucija Linuxa toliko popularna na globalnoj pozornici kao što je to reč s nekom od Windows distribucija, verovatno bi se događale slične stvar. Istina je, nepobitna, da su macOS i Linux malo drugačije “napisani”, da imaju drugačiju logiku, način pokretanja izvršnih datoteka i slično, samo istina je i da ih koristi vrlo mali broj ljudi u svetu (mali u smislu postotaka u ukupnom broju operativnih sistema) i da se to neće tako brzo promeniti, ako će se uopšte promeniti. Zato, baš zato je vrlo bitno početi razmišljati kod korištenja računala, ovo neka nitko ne shvati kao podcenjivanje, ili kao uvredu, ali stvarno je vreme za to. Da opet uporedimo “običan život” s korištenjem računara, kladimo se da nećete bacati fen za kosu koje je uključeno u struju ravno u kadu dok uživate u toploj kupki, kao što se kladimo da u predivni zimski kamin u vašem dnevnom boravku nećete baciti bocu benzina.

Pa ako već ne činite takve ludosti, nemojte činiti ludosti ni kada je u pitanju korištenje računara. Ne morate biti “informatički guru”, ne morate trošiti novce da vam “neto to sredi”, internet vam je ionako dostupan, pa ga probajte iskoristiti za otkrivanje najboljih načina zaštite. A nije da na webu ne možete pronaći hrpu super korisnih saveta i primeniti ih. Ne trebate gubiti previše vremena, samo se edukujte i sve će vrlo brlo izgledati sasvim drugačije, jer dobro je biti svjestan opasnosti koje prete, umjesto da sami sebe uveravate kako se “ovako nešto meni ne može dogoditi”. Jer, može, nemojte uopšte pomisliti da ne može, dapače, može se dogoditi i vrhunskom informatičkom stručnjaku koji prati i aplicira sve pravila sigurnog korištenja računala. Problem je, naime, u tome što u ovom trenutku ne znamo tko stoji iza napada, ali možemo sa sigurnošću ustvrditi kako ovo nisu “deca iz komšiluka”, a ako i jesu, onda su samo “krajnji izvođači”, a iza njih stoji netko puno pametniji, mudriji i opasni.

Taj deo se već odnosi na kompanije, od onih najvećih, do onih najmanjih, koje će takođe računarsku sigurnost morati početi shvatati kao konačnu potrebu i nužnost, umesto da im se čini kako je to samo još jedan u nizu nepotrebnih troškova. Ovakve napade, ponavljamo, u ovoj meri i na globalnom nivou ne mogu izvesti računarski analfabeti koji se “samo malo šale”. Radi se o sve sofisticiranijim metodama, njihove su mete bolnice, javni sistemi, banke i slično Ako to ne dokazuje kompleksnost i ozbiljnost napada, onda ne znamo što bi moglo dokazati. Vreme je, krajnje vreme da se na sve ovo počne gledati s ozbiljnošću kakva je potrebna, u suprotnom svet zaista neće biti spreman za nove napade. Potrebno je apsolutno promeniti svest i navike korištenja računara.

 

Please follow and like us:

Advert

Pin It