Robot Niko – rezultat velikog entuzijazma mladih robotičara iz Vukovara

Srednjoškolci iz Vukovara uspešno se bave robotikom i pravljenjem aplikacija za mobilne telefone.

Njegovo ime je Niko. On hoda, maše rukama, pokazuje mišiće, radi sklekove, klanja se … To nije još jedan u nizu inteligentnih kućnih ljubimaca već pravi pravcati robot. Posebno zanimljivo je da su ga sastavili i softverski opremili učenici i nastavnici Tehničke škole “Nikola Tesla” iz Vukovara. Uz nastavnike škole Zorana Konjevića i Borisa Ivankovića, nosilac projekta bio je maturant Mladen Bogdanović kojem je robot Niko bio maturski rad.

Mladen Bogdanović i njegov maturski rad robot Niko

Mladen Bogdanović i njegov maturski rad robot Niko

“Na taj maturski rad podstakli su me profesori Konjević i Ivanković, a kako se i inače interesujem za takve projekte vrlo rado sam prihvatio. Trebalo mi je oko mesec dana da ga programiram da može sve ovo raditi. Najveći problem mi je bio kako rešiti ravnotežu. Kada sam to uspeo sve je drugo bilo lakše “, kaže Bogdanović prisećajući se realizacije projekta.

I učenici, ali i nastavnici, svesni su kako danas nema puno škola u Hrvatskoj, ali i regionu, koje se mogu pohvaliti da su uspele prvo hardverski sastaviti robota, a onda ga i softverski programirati da sve to uspešno radi. Njihov uspeh je tim veći kada se zna da ova škola dolazi iz osiromašene Slavonije, ali i da je još pre samo par godina bila poznata hrvatskoj javnosti kao neobnovljena škola gde se nastava provodila u gotovo nemogućim uslovima.

Nastavnici u toj školi i danas se sećaju neispravnih instalacija, zakovanih prozora, neispravnog grejanja … Moderne školske opreme gotovo da i nije bilo, a o uslovima u školi govori i to da je sanitarna inspekcija bila zatvorila školsku dvoranu radi bezbednosti studenata.

“Uslovi su bili više nego teški. Boravak u takvim prostorima ne samo da nije bio zdrav nego nije bio niti human, a može se reći i da je bio opasan. Ne volimo ni da se sećamo tih zima kada smo u učionicama sedeli u zimskim jaknama i kapama ili vrelih letnjih dana kada nismo mogli ni da dišemo od vrućine. Sve to vreme bilo je teško od učenika tražiti da uče i obavljaju svoje zadatke, ali nisu se bunili “, priseća se profesorka škole Lilijana Radobuljac.

Podseća i kako se radi o školi koju je još pre Drugog svetskog rata izgradio češki industrijalac Jan Bata za potrebe fabrike Borovo. Škola je počela raditi u školskoj 1937/38. godini kada je nosila naziv “Stručna teleskopska škola zanatskog smera”. Pre tri godine škola je konačno obnovljena, a njeni učenici seli su u obnovljene i uređene učionice.

I robot-pauk će uskoro biti gotov

I robot-pauk će uskoro biti gotov

U tim novim prostorima, u poslednjih godinu ipo dana dvojica nastavnika stvorila su program kroz koji su učenici počeli da stvaraju prava mala čuda. Sve to rade učenici smerova tehničar za računarstvo i onih koji pohađaju elektrotehnički smer. Za godinu ipo oni su napravili niz modela malih automobila koji se pokreću putem mobilnih aplikacija i drugih sličnih “igrački”.

Napravili su i još jednog robota u obliku pauka koji, međutim, još nije završen. Sve to nastalo je u učionici škole kojoj već pogled na zid govori da to nije obična učionica. Naime, prepuna je postera koji su zalepljeni na zidove, a koji govore o robotici, načinima rada, programima, formulama … Oni su učenicima uvek blizu očiju. Uz to učionica je i prepuna raznih alata, modela, delova, elektromotora, instrumenata i svega drugog što se koristi pri svakodnevnom radu.

“Učenje na ovaj način, kakav mi primenjujemo tokom nastave, još je u povoju u Hrvatskoj. Kod nas nema table, krede, papira i olovke kako se do sada učila robotika. Nastavu provodimo kroz što više praktičnog rada, a sve ovo što smo do sada napravili, pri čemu je robot Niko kruna našeg dosadašnjeg rada i rezultat takvog načina rada “, rekao je profesor Konjević.

Pri tome problem im predstavlja i činjenica što danas nema kvalitetnih udžbenika o robotici i izradi aplikacija za mobilne telefone, pa se snalaze sami. Najčešće je to putem interneta gde gotovo svakodnevno traže nova znanja i iskustva. Kada pronađu ono što ih zanima, nova znanja prenose učenicima. U međuvremenu, kroz razne projekte, osigurali su i dosta kvalitetne opreme koja, kako sami kažu, trenutno spada u sam svetski vrh.

“Ne možemo drugačije da radimo, jer kada smo mi studirali svega ovoga nije ni bilo. Udžbenici se za takve predmete i ne pišu, jer dok bi neko napisao i izdao, sve to bi već zastarelo. Trudimo se da učenicima prenesemo temeljna znanja, a sve ostalo je na njima. Ako žele da ostanu u ovim vodama i napreduju, moraju se stalno usavršavati. Mi smo im dali osnove i temelje “, ističe Konjević.

Govoreći o tome kako i na koji način se stvarao Niko profesor Boris Ivanković kaže kako je sve zapravo prepušteno nastavnicima entuzijastima i učenicima koji žele da nauče više i možda u budućnosti baviti se ovakvim stvarima.

Robot Niko "glavom i bradom"

Robot Niko “glavom i bradom”

“Svu opremu koju imamo nabavili smo kroz donacije i projekte. To je jedini način jer nemamo novca za kupovinu skupih instrumenata i druge opreme. Tako je nastao i robot Niko. Nabavljali smo deo po deo i slagali ih u celinu. Elektromotore smo kupovali preko interneta jer su tako jeftiniji. I tu smo tražili one najjeftinije jer za druge nemamo novca “, kaže Ivanković.

Međutim, takav način rada vidi i kao svojevrsnu prednost u odnosu na učenike iz razvijenih država sveta. Po rečima Ivankovića, oni ovakve robote dobijaju gotove posle čega se dalje učenici “igraju” sa njima i na taj način uče.

“Za razliku od njih, mi smo morali napraviti sve radnje od one prve pa do poslednje. Samim tim to je i velika prednost nas jer učenici dobijaju više znanja. Zato verujem kako smo prema dosadašnjim rezultatima u samom vrhu kada je reč o robotici u školama i to sve do Zagreba. Osnovni i jedni cilj nam je da se učenici što bolje upoznaju sa ovom tehnologijom budućnosti bez koje se uskoro neće moći ništa “, kaže Ivanković.

Izvor i foto: Branimir Bradarić via

 

Please follow and like us:

Advert

Pin It