Zbog čega je manje žena u tehnološkim kompanijama?

„Vreme je da otvoreno pričamo o nauci i ljudskoj prirodi,“ napisao je u tekstu, koji je poslao svojim kolegama u Google-u James Damore, što je kasnije dovelo do njegovog otpuštanja. „Jednostavno kažem,“ napisao je Damore, „da se raspodela preferencija i sposobnosti muškaraca i žena delimično razlikuju zbog bioloških uzroka i ove razlike mogu objasniti zašto ne vidimo jednaku zastupljenost žena u tehnici i liderstvu.“ On je nagoveštavao da je kod  žena „jači interes za ljude“ i da „neuroticizam mogu dovesti do toda da su manje prirodno pogodne da budu koderi u Google-u.“

Rukovodstvo kompanije je razmotrilo ovaj problem drugačije i odlučilo da otpusti Damore-a, ubacujući u „borbu“ sve koleginice kako bi dokazale svoju biološku sposobnost za rad sa računarima.

Međutim, otpuštanje jednog devijantnog zaposlenog ne menja neugodnu činjenicu. Samo 20% Google inženjera su žene – statistika koja se poklapa sa velikim tehnološkim kompanijama. Dakle, da li je Damore u pravu? Da li postoji osnovno biološko objašnjenje zbog čega tako mali broj žena radi u kompaniji koja se ponosi svojim progresivnim idealima i porodičnim vrednostima?

Iako se čini da je biloška hipoteza privlačna za neke radnike, utisak da se rodni jaz u Silicijumskoj dolini može objasniti takvim faktorima je osporljiv. Dekanka Wendy Hall, direktorka Instituta za veb nauku na Univerzitetu u Sauthemptonu, ukazuje na široku varijaciju odnosa polova u računarstvu na međunarodnom nivou, za koju tvrdi da se ne bi videla da postoji univerzalna biološka razlika u sposobnostima između polova. Dok je samo 16% studenata kompjuterskih nauka u Velikoj Britaniji – sličan je procenat i u SAD-u – žensko, brojke se razlikuju u Indiji, Maleziji i Nigeriji.

Profesorka Wendy Hall

„U Indiji među đacima je više od 50% devojčica, isto kao u Maleziji,“ kaže Hall. „One su veoma strastvene što se tiče kodiranja. Mnogo žena obožavaju kodiranje. Takvih rodnih razlika nema tamo.“

Hall smatra da rodni jaz i „muški kompjuterski štreberi“ stereotip datiraju od pojavljivanja kućnog računara u ranim 80-im godinama, kada su mašine prodate u velikoj meri kao sistem za igranje igrica za dečake. Ona sumnja da je to jedan od glavnih razloga zbog čega je učešće žena manje u odnosu na muškarce, koji su razvili način razmišljanja koji je pogodniji za pisanje koda.

Jane Margolis, psihološkinja na Univerzitetu Kalifornija u Los Anđelesu se slaže sa tim. Dodala je da su se računari povezivali sa muškim adolescentima i da se baziralo oko muške norme. „Ženama je nametnuto to da ukoliko ne razmišljaju stalno i ne sanjaju kodiranje, ako to nije njihova opsesija, onda one ne pripadaju tu i nisu sposobne da budu u tom polju,“ rekla je Margolis.

Profesorka Gina Rippon, neurološkinja na Aston Univerzitetu u Birmingemu, proučila je značajne kognitivne razlike između muškaraca i žena. Ona kaže da iako je Damore ukazao na naučne dokaze za muškarce i žene različitih sposobnosti i osobina ličnosti, „propustio je tačku da, iako postoje dobro utvrđene polne razlike na bilo kom nivou, uvek su vrlo male”. Svakako to i nije dovoljno da objasnite rodne odnose programera u Google-u.

Čak i da postoje fundamentalne razlike između muških i ženskih kognitivnih sposobnosti, ne postoji jasna, logična linija između takvih nalaza u laboratorijskom okruženju i performansi na radnom mestu.

Eileen Burbridge, partnerka u firmi za rizični kapital Passion Capital, tvrdi da tehnologija nema značajno lošije rodne praznine od drugih industrija koji vrše veliki pritisak, kao što su finansije ili mediji. Dodala je da je najuvredljivija tačka u vezi sa tekstom koji je poslao Demore, ta ideja da postoje biološke razlike koje čine žene manje sposobnima. „Očigledno, imam problem sa tim i mislim da je to u osnovi netačno. Problem na koji nemam odgovor je kako to da u 2017. godini i dalje razmišljaju tako? Ne znam kako promeniti ljudsko razmišljanje.“

„Dok mi ulazimo u svet veštačke inteligencije, kada ljudi dizajniraju algoritme koji nam pomažu u svakodnevnom životu, veoma će biti loše ako sve to uradi muškarac. Zaista je potrebno da to radi više ljudi,“ dodala je profesorka Wendy Hall.

Karen Spärck Jones, poznata kompjuterska naučnica

Hall se pozvala i na svoju pokojnu mentorku Karen Spärck Jones, pionirku kompjuterske nauke, koja je podsticala žene da se više uključe u ovo polje. Govorila je „Računarstvo je previše važno da bude prepušteno muškarcima.“

Izvor: The Guardin

Please follow and like us:

Advert

Pin It